Zovem se Nikola Kurti, profesionalni sam fotograf, suprug, otac dvije kćeri. Početci moje podrške djelovanju sestara milosrdnica s beskućnicima, a poslije djelovanju Depaul Hrvatske, sežu u godinu 1992. kada sam došao u Rijeku i ovdje započeo razvijati svoju fotografsku djelatnost. To sam učinio jer izuzetno cijenim ono što sestre rade, njih same – njihovo zvanje, i zato sam im htio pomoći. Želio sam da njima bude lakše – u onome što čine. Jer, znam što to znači brinuti se svaki dan za hranu, kupovati hranu i ostalo potrebno za život obitelj. To nije samo financijski ulog, nije samo potrošiti i dati: u sve to ulazi čitav čovjek. A baš to sestre daju – cijele sebe; to daje i Depaul Hrvatska, u zajedništvu s njima.

Ja djelovanje Depaul Hrvatske podupirem financijski. Ja u biti pomognem vama – a vi, sestre i Depaul Hrvatska, darivate cijele sebe pomažući siromasima. Ono što bih želio naglasiti jest da darivanjem materijalnih sredstava ja zahvaljujem Bogu za život, za sve što mi je dao. Često se susretnem s onima koji od mene zamole novac – pet kuna, deset kuna… Pritom, vodi me pouka mog prijatelja svećenika. Naime, jednom sam mu iznio svoju dvojbu o tome trebam li dati novac onome koji od mene traži (a sumnjam u istinitost njegovih riječi i stvarnu potrebu) ili ne. Što će ta osoba napraviti s tim novcem, često sam se pitao. Taj svećenik mi je rekao da je bitno da moj dar tu osobu, na koji god način, učini sretnim. I od tog vremena nikad ne prosuđujem istinitost razloga, niti puno razmišljam nakon što siromahu dam taj novac. Znam da smo i ta osoba i ja tim darom primili radost.

U sebi osjetim veliku sućut prema osobama koje pate. Osjetljiv sam na ljudsku nevolju. I zato pomažem na mnoge načine. Kad god me netko pita pokušam pomoći. Mogu reći da i volontiram preko svoga posla: odlazim onima koji trebaju moju struku, a znam da ne mogu platiti. Osobno odlazim k njima jer im želim im time reći da ih poštujem. Kroz svoj fotografski rad susrećem i mnoge beskućnike. U svemu tome – u doniranju materijalnih sredstava i volontiranju – mogu posvjedočiti da se čovjeku dobro uvijek vraća dobrim.

Ove godine Depaul Hrvatska bila je dio humanitarne akcije prodaje sportskih dresova koju sam organizirao. Drago mi je da je uspjela i pomogla Depaulu. Svetog Vinka Paulskog poznajem po sestrama. Znam da je bio veliki dobročinitelj, prijatelj siromaha. Ponajviše, upoznao sam ga po djelovanju sestara milosrdnica, a sada i Depaul Hrvatske. Smatram da bi bilo jako dobro da se o Kući utočišta i ostalim programima Depaula zna više, i da se što više osoba uključi u kontinuiranu podršku programima koje provode.

Tweet
Share
Share