Luka je cijeli svoj život radio, ali jednoga dana dogodila mu se nezgoda. Zbog ozljede kralježnice bio je umirovljen. Ubrzo nakon toga, ostao je i bez supruge. Unutar samo nekoliko mjeseci, život mu se raspao u komadiće. Nije se s time mogao nositi i utjehu je pronašao u alkoholu.
S vremenom, potražio je našu pomoć. Uključivanjem u redovitost našeg dnevnog centra njegovo se zdravlje poboljšalo. Pomogli smo mu gdjegod smo mogli. Ali, dogodila se ponovna ozljeda kralježnice. Nije dolazio, zabrinuli smo se i potražili ga. I pronašli napuštenog, polupokretnog, u maloj, zapuštenoj sobi. Bez struje, vode. Samoga. Strašan prizor! Nesposoban samostalno se kretati, hraniti se, ležao je u smeću, otpacima, vlastitom izmetu.
Naš tim mu je svim silama nastojao pomoći. Međutim, bolnice su ga odbile primiti. Njegujući ga u njegovoj sobici, redovito smo ga posjećivali, nosili mu hranu. Surađivali smo i s njegovim liječnikom i povezali se s institucijama koje bi mu mogle pomoći – nismo mogli od njega odustati. Na koncu, ustrajnost se isplatila. Luka je primljen u dom za starije i nemoćne, gdje sada živi, na sigurnom mjestu, uz skrb, dostojno čovjeka.
U svojoj potrebi – nitko ne smije biti sam, ostavljen.
