U skladu s karizmom svetog Vinka Paulskog, koji je siromahe tražio na mjestima na kojima oni jesu, Depaul Hrvatska već četvrtu godinu zaredom provodi program vanjskog (outreach) rada koji je sustavna podrška beskućnicima koji se nalaze izvan prihvatilišta i prenoćišta (na otvorenom, u napuštenim zgradama, automobilima, parkovima ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za ljudsko stanovanje). Kroz program vanjskog rada uličnim beskućnicima pružamo usluge prehrane, higijene, temeljne medicinske pomoći, savjetovanja, sustavnog praćenja i upućujemo ih na ostvarivanje socijalnih prava. Tijekom 2020. razvili smo i usluge socijalnog mentorstva i psihosocijalne podrške te redoviti dnevni vanjski rad koji uključuje kućne posjete i pratnju korisnika u različite ustanove.
U protekloj godini usluge vanjskog rada Depaul Hrvatske koristilo je sedamdesetak uličnih beskućnika. Navedene usluge pružali smo na mjestima okupljanja beskućnika u gradu Rijeci i poticali da se one nastave pružati u Dnevnom centru za beskućnike Kući utočišta radi cjelovite pomoći i izdvajanja s ulice. Stoga je i preko 70% uličnih beskućnika nastavilo primati usluge u Dnevnom centru Kuća utočišta. Zahvaljujući provođenju programa vanjskog rada redovito utvrđujemo brojčano stanje apsolutnih beskućnika u gradu Rijeci i sustavno radeći na iskorjenjivanju beskućništva imamo uvid u smanjenje broja uličnih beskućnika. Sagledavajući utjecaj vanjskog rada u 2020., povezanog s radom Kuće utočišta, postignuti su mnogi dobri rezultati za naše korisnike: gotovo polovica ukupnog broja pronašlo je smještaj (nužni smještaj, prihvatilište ili privatni smještaj). Od ostalih pomaka naprijed izdvajamo pronalaženje zaposlenja, ostvarivanje socijalnih prava i rješavanje osobna dokumentacije, pružanje medicinske skrbi i omogućavanje bolničkog liječenja. Uz to, ostvareno je i uključivanje korisnika usluga vanjekog rada u projekt Depaul Hrvatske “Be-vrt” i rehabilitacijski program podrške beskućnicima ovisnicima o alkoholu „Ozdravljeni za slobodu“.
Navedeni rezultati su veliki životni pomaci naših korisnika, a sustavno prateći životni hod korisnika kroz vanjski rad svjedočimo i brojnim malim, prvim koracima poput redovitih dolazaka u Kuću utočišta, održavanju osobne higijene nakon dugotrajne zapuštenosti, usvajanju radnih navika, socijalizaciji i ostvarivanju odnosa povjerenja s drugim ljudima, uključivanju u redovite aktivnosti dnevnog centra Kuće utočišta. Ustrajan rad, strpljenje i ne odustajanje od čovjeka u potrebi omogućuju da naši korisnici vanjskog rada polako čine brojne iskorake iz svog problema beskućništva.
